Ve dnech 4. – 6. 4. 2017 bude na KJBS hostovat chorvatská lingvistka doc. Jagoda Granić

Katedra jihoslovanských a balkanistických studií Vás srdečně zve na cyklus přednášek doc. dr. sc. JAGODY GRANIĆ chorvatské fonetičky a obecné lingvistiky z Univerzity ve Splitu a Univerzity v Záhřebu.

Program jejích přednášek je následující:

úterý 4. 4. 2017 v 14.10-15.40, místnost č. 308a

  • Chorvatský jazyk, kultura a společnost (Hrvatski jezik, kultura i društvo)
    • Jezik je jedan od najvažnijih parametara nacionalnog identiteta koji kreira sama nacija kao simbolička zajednica i on se uvijek konstruira u društvenom kontekstu izraženom odnosima moći. Jezik se istovremeno smatra konstitutivnim elementom kulture i kulturalno specifičnim artefaktom. Prožimanjem jezika i kulture brišu se granice između njih i jezik postaje kulturom, a kultura jezikom. Odnos hrvatskog jezika i kulture veoma je kompleksan – hrvatski jezik ugrađen je u hrvatskoj kulturi onoliko koliko je i hrvatska kultura sadržana u njemu.
  • Jazyk jako měřítko identity (Mjera jezika za mjeru identiteta)
    • Svaka identifikacija znak je alteriteta jer su identitet i alteritet u binarnom odnosu. Pitanje je kolika je mjera jezika za mjeru identiteta, koji su jezični elementi prisutni u identitetu svakog govornika, koji su to kvantitativni i/ili kvalitativni pokazatelji potpune pripadnosti nekoj zajednici. Svijest o posebnosti u odnosu na Druge pridonosi jačanju percepcije “drugosti“, čak i ako za to ne postoje jasni pokazatelji. Naime, zajednice mogu čak dijeliti iste simbole, ali je njihova hermeneutika različita, pa odatle proizlaze i različite konstrukcije kolektivnog identiteta.

čtvrtek 6. 4. 2017 v 14.10-15.40, místnost č. 23

  • Chorvatská jazyková politika: národnostní a evropská identita v čase a prostoru (Hrvatska jezična politika: nacionalni i europski identitet u vremenu i prostoru)
    • Konstrukcija i promoviranje nacionalnog jezika kao glavnog kriterija nacionalnog i strateškog sredstva u ucrtavanju granica prema Drugima u domeni je svake nacionalne jezične politike. Kolektivni identitet socijalno je konstruiran i  ne postoji u vakuumu, nego u interakciji s drugim zajednicama. Premda je europski identitet multikulturalan i multilingvalan, premda je dodatni identitet te ne negira nacionalni, još se uvijek percipira kao konstrukt, a ne kao stvarnost. I još je uvijek evidentna supremacija nacionalnog identiteta u odnosu na europski identitet.
  • Jazyková realita: prostor komunikace a symboliky (Jezična stvarnost: komunikacijski i simbolički prostor)
    • U višedimenzionalnom prostoru javne komunikacije susreću se pojedinci i društvene grupe koji pripadaju nekoj od jezičnih zajednica od kojih je svaka determinirana dvama prostorima: komunikacijskim i simboličkim prostorom koji se mogu, ali i ne moraju, podudarati. Simbolički  prostor veoma je važan za razmatranje odnosa jezika i identiteta i ima snažnu kohezijsku, inkluzivnu funkciju. Jezik koji determinira jezičnu zajednicu zapravo ima dvostruku simboličku funkciju: istodobno je jezik kohezije i jezik distinkcije.

čtvrtek 6. 4. 2017 v 15.50-17.20, místnost č. 23

  • Pohled na užívání spisovné chorvatštiny v praxi (Pogled na hrvatsku standardnojezičnu praksu)
    • Novija hrvatska standardnojezična praksa bila je opterećena velikim društvenim promjenama unutar i izvan hrvatskih granica. Sociolingvistički instrumentarij na najbolji način opisuje noviju hrvatsku jezičnu stvarnost u drukčije strukturiranoj jezičnoj zajednici. Dakako, novi/stari identiteti jezika u novim društvenim kontekstima dobivaju nove obrise jer su u pitanju neki novi statusi koji anticipiraju i promjene u korpusu, a što je, premda selektivno i ne na svim razinama, rezultat “djelomično razrađene“ jezične politike.
  • Spisovný jazyk mezi mýtem a realitou (Standardni jezik između mita i stvarnosti)
    • Kao rezultat standardizacije, koja jeziku nije inherentna, standard zauzima najviše mjesto na ljestvici socijalno determiniranih idioma. Činjenica da nijedan govornik ne može biti kompetentan samo u standardu dodatno je pridonijela njegovoj artificijelnosti. Sveprisutnija nova vernakularizacija standarda u novom društvenom kontekstu, i uz veliku pomoć komunikacijske prakse i novih jezičnih zajednica na mikrorazini, otvara mjesta novim vernakularima (dijalektima, sociolektima, žargonima, supstandardima), a standard polako udaljava od stvarnosti.

Přednášky budou prosloveny chorvatsky.

 

středa 5. 4. 2017 v 14.10, místnost č. 419a

  • Europe in Croatian Language Policy: A Look Back and Ahead
    • Croatian language policy, although focussed on the Croatian language, on its standard but also on all its vertical and horizontal strata, cannot and must not ignore other languages on Croatian territory, be these minority languages or second/foreign languages to be learned. The language policy of the European Union rests on language diversity, multiculturalism, and pluralism of identity of the member states‘ official languages and language policies as well as those of regional languages and the languages of autochthonous, „traditional“ minorities. This is the Europe that should be reflected in Croatia – a Croatia that will value Others and respect Itself. What is expected of Croatia is to have a clearly defined language policy and strategy, constantly concerned for its own official Croatian language and its language minorities.

– přednáška se koná v rámci Sociolingvistického semináře (Ústav obecné lingvistiky), proslovena bude v angličtině